Način na koji ostvarujemo aktivnosti proizlazi iz “osluškivanja” dječjih potreba i osjećaja, jer dijete komunicira verbalno i neverbalno.
Aktivnosti ostvarujemo kroz pisanu riječ, glazbu, likovno i scensko izražavanje, životno praktične, istraživalačke, spoznajne i radne aktivnosti, raznovrsne igre, stvaranje i pokret.
Situacije za vjerski odgoj su svakodnevne i vrlo različite: događaji,osobe,poticaji,blagdani…Duhovnu stvarnost i duhovnu potrebu dijete opaža i izražava puno lakše nego odrasli. Ta stvarnost je za njega živa i potrebna. Religiozno iskustvo je u svojoj biti iskaz ljubavi i osobito odgovara naravi djeteta.
Program ostvarujemo u sobi dnevnog boravka koja je opremljena odgovarajućom opremom za rad s djecom određene dobi.