Za roditelje

U kutku za roditelje pronađite korisne savjete o polasku djece u vrtić, zdravoj prehrani …

Priprema djeteta na vrtić vrlo je bitna i uvelike može olakšati osjetljivo vrijeme prilagodbe. Prvi je korak pozitivan odnos roditelja prema vrtiću. Starija djeca vas razumiju, a oni najmanji itekako osjete kad ste napeti i nesigurni, stoga je važno da vrtić uvijek spominjete sa
veseljem te da u razgovoru o vrtiću potičete dobro raspoloženje. To će biti vrlo korisno za
vaše dijete je mjesto koje mamu toliko veseli ne može biti loše, zar ne ?

Kako bi prilagodba protekla što bezbolnije postoji još niz aktivnosti koje možete provoditi sa svojim mališanom koje će njega. ali i vas pripremiti za sljedeće veliko razdoblje u vašim životima:

  • pokušajte dijete naviknuti na dnevni ritam kakv će imati u vrtiću (doručkujte i ručajte svakoga dana u isto vrijeme, nakon ručka pripremite se za poslijepodnevni odmor)
  • ako je moguće ne planirajte neke druge velike promjene u djetetovom životu u vrijeme kada prvi put polazi u vrtić npr. odvikavanje od pelena, selidba,… kako djetetu ne bi nametnuli pritisak da se u isto vrijeme nosi sa nekoliko stresnih situacija
  • zajednički otiđite u kupnju svega što će mu biti potrebno za vrtić – papuče, ruksak,…
  • povedite dijete u igraonicu, neka provede neko vrijeme u igri s drugom djecom koju ne poznaje
  • odlazak u gradski park zamijenite igrom na vrtićkom igralištu, usmjeravajte djetetovu pažnju na veselu igru druge djece
  • radosno mu ispričajte kako će uskoro i ono ići u vrtić

    Ovo su samo neki od prijedloga za što uspješniju adaptaciju i nadamo se da smo Vam ovim savjetima barem malo olakšali prve dane u vrtiću.

Prehrana djece treba se sastojati od glavnih obroka – doručka, ručka, večere i dvaju manjih međuobroka – zajutraka i užine. Potrebno je izbjegavati veće količnie slatkša, slatkih napitaka i gaziranih pića, čipsa i bombona koji sadrže puno kalorija, a nedovoljno nutrijenata.

Pravilnom prehranom mogu se spriječiti mnoge bolesti, npr. gojaznost, dijabetes, osteoporoza, alergije,… i osigurati potpuni fizički i psihički razvoj djeteta, a dobre prehrambene navike koje dijete usvoji tijekom djetinsjtva postavit će temelje njegove prehrane u odrasloj dobi. Redovitost dnevnog rasporeda obroka izvanredno je važna za predškolsku djecu. Potrebno je svakodnevno poticanje djece da:

  • jedu raznoliko
  • ne preskaču doručak
  • jedu svakih 4 do 6 sati
  • uravnoteže unos hrane i tjelesnu aktivnost
  • u prehranu uključe dovoljno žitarica koje su osnovni izvor energije, voća i povrća
  • u prehranu uključe dovoljno hrane koja sadrži kalcija i željeza te bjelančevina za kojima su potrebe povećane tijekom rasta
  • izbjegavaju masnu, slanu i previše slatku hranu

Shvativši važnost pravilne prehrane započeli smo s reformom prehrane u vrtiću. Prvi korak nam je bio kad smo zaposlili KV kuharicu i počeli sa pripremom svih obroka u vrtiću. Zatim smo krenuli sa promjenama u jelovniku.

Koje su bile novosti na jelovnicima?
Nove prehrambene preporuke i smjernice, kao i jelovnici izrađeni na tim preporukama, zakonska su obaveza u dječjim vrtićima od 26.11.2”7. godine (NN/121/11/2007) i u skladu su s izmjenama i dopunama Programa zdravstvene zaštite djece u dječjim vrtićima koje je donijelo Stručno povjerenstvo Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi Republike Hrvatske. Ono što je novost i što valja istaknuti, jest da su se nove smjernice temeljile na unaprijed definiranim preporučenim energetskim i nutritivnim vrijednostima prema dobi djece, poštujući pritom preporuke o učestalosti konzumiranja pojedinih namirnica, njihovoj zdravstvenoj ispravnosti, kao i sezonskim varijacijama u ponudi namirnica.

Kako su djeca prihvatila nove jelovnike?
Bilo je potrebno određeno vrijeme kako bi djeca prihvatila “nove okuse i nove namirnice”. Postupno smo ih uvodili, a dnevne jelovnike planirali smo kombinirajući novu namirnicu s namirnicom koje dijete voli jesti, npr. namaz od sira i tune i namaz od svježeg sira. U jasličkim skupinama prihvaćenost novih jela bila je monogo bolja nego u vrtićkim.

Koliko su u obrocima zastupljeni mliječni proizvodi?
Mliječni obrok neizostavan je dio jelovnika i to kao “čisto” mlijeko ili kao kakao, bijela kava. Ako se mlijeko za doručak ne poslužuje kao napitak, daje se kao dio obroka, primjerice u grizu ili sa žitaricama i kukuruznim pahuljicama, a tu su i sir i vrhnje i polutvrdi sirevi. Na tjednom jelovniku dva do tri puta poslužujemo svježi sir kao namaz pripravljen u vrtićkoj kuhinji ili radimo namaz od svježeg sira s povrćem. A na jelovniku su i jogurti, probiotici ali i raznovrsni mliječni deserti kao dio popodnevne užine.

Kako educiramo djecu o važnosti pravilne prehrane?
Stvaranje pozitivnih navika, stavova i znanja o zdravoj prehrani kod djece ostvarujemo sljedećim aktivnostima: poticanjem i podržavanjem zanimanja djece za ono što jedu, poticajem za novim iskustvima okusa, mirisa, boja i oblika namirnica, poticanjem samostalnosti pri uzimanju posuđa, pribora za jelo, uzimanju hrane, pripremanju jednostavnih jela, širenju spoznaja o pojedinim namirnicama i njihovoj važnosti, koristeći se slikovnim ili video materijalom. Uvođenje novoga prehrambenog standarda u naš vrtić rezultiralo je jednakim pravima i mogućnostima u zaštiti i unapređenju zdravlja sve djece, koja danas jedu kvalitetnije i raznovrsnije namirnice kontrolirane od strane stručnih institucija.

Polazak djeteta u školu jedan je od najvažnijih trenutaka u životu djeteta i njegovih roditelja. Stoga je važno kako pripremiti dijete za školu. Prije polaska u školu potrebno je dijete naučiti nekim praktičnim vještinama i navikama (samostalo hranjenje, higijenskozdravstvene navike, navike kulturnog ponašanja…) koje se i dalje razvijaju. Prije upisa u školu procjenjuje se zrelost djeteta za školu. Zrelost je posjedovanje takvog stupnja razvijenosti različitih fizičkih i psihičkih funkcija koje će djetetu omogućiti uspješno savladavanje propisanog nastavnog programa. Za sazrijevanje biološke strukture neophodno je optimalno vrijeme. Svako dijete ima individualni tempo, tj.djeca iste kronološke dobi nemaju isti
mentalni razvoj.

FIZIČKA ZRELOST
Fizička zrelost djeteta mora dosegnuti određenu razinu da bi ono moglo podnijeti tjelesne i psihičke napore koji ga očekuju u školi. Podrazumijeva se normalno funkcioniranje djetetovih osjetnih organa ( vid, sluh, normalno kretanje,kontrola organa za izlučivanje…).

INTELEKTUALNA ZRELOST
Odgovarajuća intelektualna zrelost podrazumijeva razvijenost opažanja, stabilnost pažnje (koncentracija), govornu razvijenost, te razvijanost mišljenja i pamćenja.

EMOCIONALNA ZRELOST
Emocionalna zrelost znači da dijete reagira primjereno određenoj situaciji kao i većina djece njegove dobi. Djeca počinju racionalno objašnjavati svoje i tuđe ponašanje, a to onda omogućuje i kontrolu tog ponašanja. Emocionalno nezrelo dijete lako gubi motivaciju za učenje, slabo kontrolira svoje postupke pa i školsku disciplinu teško podnosi. Emocije olakšavaju djetetu da prepozna sebe i svoje postojanje, dakle pomažu razvijanju svijesti o
sebi.

SOCIJALNA ZRELOST
Podrazumijeva da prvoškolac ima svoj krug prijatelja s kojima se igra i druži, koji ga prihvaćaju kao ravnopravnog partnera, ali isto tako podrazumijeva prilagođavanje na društvene obveze i njihovo što temeljitije ispunjavanje u onoj mjeri u kojoj je to u stanju većina djece te dobi. Važno je i naučiti dijete da poštuje i tolerira različitost među djecom i da u tim različitostima otkriva nečije kvalitete. Jedna od najvećih roditeljskih dvojbi prije škole je da li dijete prije polaska u školu treba naučiti čitati ili ne. Djeca u školu dolaze s različitim stupnjem predznanja. Čitanje je složeni psihofiziološki proces koji zahtjeva jezičnu i semantičku zrelost. Prije usvajanja tehnike čitanja prethodi usvajanje predčitalačkih vještina. Predčitalačke se vještine razvijaju od djetetovog rođenja. Zbog toga je nužno pružiti djetetu poticajno okruženje, gdje smo mi odrasli modeli ponašanja. Uz redovno čitanje djeci dolazi do razvoja predčitalačkih vještina. Roditelji trebaju pratiti interese svoga djeteta. U novije vrijeme mali broj djece slobodno vrijeme provodi uz knjigu, zamjena računalo i televizija, a odbojnost je veća što je roditeljski pritisak i nestrpljenje veće. Postavlja se i pitanje što čitati djetetu i koja je slikovnica dobra?! Slikovnice se razlikuju u cijeni, a još više u kakvoći. Kič –slikovnice su slikovnice s istim likovima koji zbog ponavljanja postaju šablona:
zečić, medo, maca i psić, kralj i kraljevna, a nasuprot njih su slikovnice koje je napisao pisac za djecu, a ilustracije potpisao slikar. One imaju bogat i maštovit likovni sadržaj, daju kratku i jednostavnu poruku i zaključak. Također se javlja pitanje kako bajke utječu na razvoj djeteta odnosno koliko nasilan sadržaj u bajkama može naštetiti djetetu?! Psihološka istraživanja pokazuju da bajke daju djeci uvid u dobro i zlo, uvjeravaju ga da će dobro pobijediti nad zlim te da će dobro biti nagrađeno. Između 4. i 9. godine života bajke su potrebne i korisne djetetu, a između 8. i 9. godine razvija se sposobnost zamišljanja situacije.

Predčitalačke vještine se uče kroz svakodnevnu aktivnost, igre i komunikaciju, i nije potrebno poučavanje što mi odrasli u nekim slučajevima činimo. Prije polaska u školu bilo bi dobro da dijete zna:

  • kako se drži knjiga, da tekst ide s lijeva u desno i odozgo nadolje, te da zna okretati
    listove,
  • da se tekst sastoji od rečenica, rečenice od riječi, a riječi od glasova,
  • shvatiti da tekst nosi neku poruku, te prepoznati poruku u tekstu,
  • prepoznati glasove u riječi,
  • glasovnu analizu i sintezu

Literatura:
Hitrec,G.(1991.) ; Kako pripremiti dijete za školu,Školska knjiga ,Zagreb
Čudina,Obradović,M(1995.) ;Igrom do čitanja,Školska knjiga ,Zagreb

Crtanje je prekrasna aktivnost za dijete. Ono može dugo sjediti uz bojice i listove papira, crtajući crteže jedan za drugim i nijedan neće biti jednak prethodnome, i što je najljepše za to mu nisu potrebne nikakve „umjetničke“ sposobnosti. Djetetovo crtanje nije nikakav točan slikovni prikaz, nego samoizražavanje i vježbanje osnovne vještine koordinacije oko-ruka. Putem crteža dijete izražava sebi i drugima ono što osjeća: emocije, misli i utiske. Crtež postaje poziv na ulazak u djetetov svijet i polazište za druge razmjene-igre, razgovori i razmatranje. Oni mogu jako popraviti razumijevanje dječjeg svijeta i jačanje djetetovog osjećaja da ga drugi razumiju i slušaju. Ono što uvijek ostaje valjano je komunikativna poruka crteža, tj. činjenica da putem njega dijete izražava nešto svoje, bolje se predstavlja i češće komunicira s drugima. Crtanje je izvrstan način da dijete izrazi svoje unutrašnje emocije bez traženja pravih riječi.

Crtanje za dijete nije umjetnost nego način izražavanja. Dijete je u svojim crtežima iskreno, ono stvara crteže neposredno s oduševljenjem. Njegova sredstva izražavanja su jednostavna, naivna, ali uvjerljiva usprkos tome što su dana bez posebne spretnosti. Pomoću boja i linija dijete prikazuje i izražava ono što ne zna riječima, zbog toga su dječji crteži jedna od tehnika prikazivanja objektivnog realnog dječjeg svijeta.Svi dječji likovni produkti ne sadrže likovno-estetičku i originalnu vrijednost, ali imaju izvoran, neometan dječji likovni izraz i likovno-kreacijsko obilježje. Neometana likovna djela iskrena su i spontana, nemaju laži i izmišljanja, dijete daje svoj stav prema onome što izražava.

 

Savjeti odgojitelja:

Prkosno i negativističko izražavanje djece izraz je želje za većom samostalnošću te ispitivanja granica moguće samostalnosti. Pojam negativizam koristi se za ponašanje koje je karakteristično kada je najčešći odgovor na naredbu NE. Prvu pojavu negativizma primjećujemo kod djeteta starosti 15-24 mjeseci. Zatim oko 2. godine dolazi do kratkotrajnog mirnog razdoblja da bi u razdoblju od 2,5-3 godine nastupilo burno razdoblje koje je poznato kao kriza treće godine ili faza prkosa, negativizma i otpora.

Kako se dijete ponaša?
Dijete je kruto i zahtjevajuće. Sve mora biti kako ono hoće i to sada i ovdje. Ne podnosi odlaganja. Mnogo toga jednostavno neće. Odupire se zahtjevima,namjerno krši pravila, a najčešći odgovor na naredbu je NEĆU. Neka djeca prkose pasivno. Na zahtjev odgovaraju tako da uporno šute, okreću bglavu u stranu,odbijaju hranu ili odbijaju obaviti nuždu iako su to donedavno normalno činili. Ignoriraju zahtjeve odraslih kao da ih ne čuju ili ne dozvoljavaju da ih se podigne jer se učine vrlo krutim ili mlitavim. Neka djeca prkose otvoreno. Svoje NE viču, snažno udaraju nogama, grebu, tuku sve oko sebe ili samoga sebe, bacaju se na pod, lupaju glavom u zid i sl. Ponekad su vrlo agresivna ili prema drugima ili prema sebi. Napadi prkosa mogu biti emocionalno vrlo snažni,toliko snažni da dijete gubi vezu sa okolinom, zaboravi zbog čega prkosi pa ako mu se želja i ispuni nastavi prkositi.
Takvi napadi obično traju 1-3 minute. Nakon toga dijete se smiri i postaje prijateljski raspoloženo bez obzira da li smo želju ispunili ili ne.

SAVJETI RODITELJIMA
Prkosne reakcije ne treba doživljavati kao napad na roditeljski autoritet (to čini samo da bi me naljutio). One su povezane sa buđenjem djetetove samosvijesti. Dijete dolazi do spoznaje da i samo može nešto htjeti ili ne i da puno toga može i samo. Svako takvo ponašanje kod djeteta u funkciji je obrane svojeg tek probuđenog JA. Za vrijeme prkosnog ponašanja uzaludno je razgovarati sa djetetom, pokušati ga umiriti. Dijete nas često uopće ne čuje. Razgovor treba ostaviti za kasnije kada i mi i dijete budemo smireniji. Najbolje je ignorirati ponašanje, pokazati da nam nije zanimljivo. Treba koristiti što manje upozoravanja i zabrana (stvari koje ne smije maknuti iz njegova dosega). Pokušajte izbjegavati izricanje naredbi i zabrana strogo. Što će naredba biti izrečena strože to će prkosna reakcija biti jača. Ponašanja koja su opasna za dijete ili okolinu treba jasno prekidati i usmjeravati djetetovu pažnju na neku drugu bezopasnu aktivnost. Trebamo biti dosljedni u postupcima. Želju treba ispunjavati odmah ili je ne ispuniti uopće. Važno je svakodnevno ispunjavati djetetovu potrebu za osamostaljivanjem (omogućiti dovoljno vremena za samostalno odijevanje, hranjenje i sl). Ne omaložavati dijete nego mu davati priznanje za nešto što već samo zna učiniti. Prkosno ponašanje ne treba zabrinjavati. Ako ne postoje dodatni loši odgojni utjecaji sazrijevanjem i socijalizacijom ono će se izgubiti.

Temelji igre
Igra je prirodni fenomen. Prije nego počnete pregledavati igračke koje će vaše dijete rabiti, morate razumijeti temelje igre. Posebno je važno razumijeti da igra obogaćuje obje strane mozga – i lijevu i desnu hemisferu.Stoga je najvažniji temelj igre, pametne igre, što će dijete sakupiti važna iskustva
potrebna za svoj misaoni razvoj. Kako djeca rastu, igraju se brojnim sredstvima oko sebe: svojim rukama, nožnim prstima, zrakama sunca koje se probijaju kroz prozor. U isto vrijeme otkrivaju zvukove – brbljaju i razgovaraju sama sa sobom. Postaju svjesna različitih dijelova svoga tijela,
počinju razlikovati boje, svjetlost i zvukove. Puno nam otkriva način na koji se djeca odnose prema ljudima i stvarima u svojoj okolini.Trebali bismo se odmaknuti i promatrati ih. Dok ih gledamo kako se igraju, upoznajemo njihov tijek igranja, načine na koji pokazuju svoju frustraciju, svoje razine tolerancije te znatiželju i kreativne odgovore. Želimo biti sigurni da se naša djeca igraju s drugom djecom različite dobi i sposobnosti kako bi iskusila širok spektar društvene interakcije: strepljenje, empatiju, suosjećanje, potporu i iskrenost. Način na koji se dijete igra utječe na to kako se osjeća. Dijete se igra samo, s drugom djecom i odraslima, a svaki od tih načina uči ga nečemu drugome.

Snaga igre
Zbog snage igre važno je da shvatite djetetovu potrebu za istraživanjem te susretanjem s drugom djecom i igranje s njima. Morate se potruditi da se ne miješate u aktivnost svoga djeteta. Umjesto toga budite „učitelj igranja“ svome djetetu – promatrajte ga, povećavajte i obogaćujte mu iskustva. Za vrijem igre djeca uče o sebi i o svojoj snazi u odnosu na druge. Shvaćaju društvene vrijednosti kao što su uloge i odgovornosti. Bolje razgovaraju. Upijaju koncepte kao što je prosuđivanje. Svako dijete pokazuje jedinstveni stil igre, a načini na koje se igra utječu na načine na koje će se kasnije nositi s drugima. Dopustite svome djetetu da izabere vlastiti oblik igre, zato što su njegovi izbori važni za njegov individualni rast. Stroga pravila mogu loše djelovati na prirodno izražavanje djeteta. Kao roditelj i „učitelj igranja“ poštujte ranu fazu učenja svoga djeteta. To ćete učiniti ako mu pružite
pogodne igračke za izgrađivanje vještina.

Prednosti igre
Iskustva u igri pomažu djetetu:

  • da razumije svijet
  • da se ponaša produktivno s drugom djecom i odraslima
  • da stekne i zadrži pozornost odraslih na pogodan način
  • da poveća sposobnost koncentracije
  • da proširi svoju prirodnu znatiželju i sposobnost rješavanja problema te njeguje svoju spontanost


Kada djeca uživaju u onome što rade (uz uvjet da je to pozitivno ponašanje), potreba za disciplinom i brigom je manja. Ako se zabavljaju, djeca se mogu igrati kockama, graditi zgrade ili se dugo igrati zajedno s drugom djecom. Odrasli ponekad zaborave važnost igre. Igrajući se djeca nam govore što misle i kako se osjećaju. Ako postoje problemi, njihova će ih igra otkriti. Bolje ćete razumijeti svoje dijete ako ga slušate i promatrate u igri.

Literatura: DR. TOY; Kako povećati IQ svoga djeteta kroz igru

Kada je o razvoju djetetova rječnika riječ, većina roditelja posjeduje prirodnu intuiciju, i ne trebaju im upute i priručnici. „Metoda“ koju koristi majka ili otac prirodan je dio intuitivnog roditeljstva. Savjeti koje navodim, tu su samo da daju poticaj i malo raznovrsnosti onome što već vjerojatno činite. Zajedno gledajte slikovnice i pričajte. Ovo je jedan od glavnih načina pomoću kojih djeca povezuju riječi i predmete. Kako dijete napreduje, možete odabrati sve poticajnije slikovnice i navoditi dijete da se prisjeća tako da pokazujete u ilustracije i pitate: „Što je ovo?“ Pokažite cijelu stranicu punu likova i pitajte: „Gdje je lopta?“ Predmete iz slokovnica povežite istim predmetima u stvarnosti. Kada pokazujete na drvo u slikovnici, pokažite i na stvarno drvo u parku. Vaše će dijete razviti mentalnu sliku onoga na što se odnosi naziv „drvo“. Riječ ili gestu proširite u zamisao. Na primjer, ako vaše dijete postavi pitanje: „Što je to?“ i pokaže na pticu, odgovorite mu: „To je ptica“ i dodajte: „A ptice lete nebom“. Osim što ste mu odgovorili na
pitanje, pružili ste mu i zamisao povezanu s određenom riječi. Što je moguće više predmeta i osoba obilježite imenom. Tako djetetu olakšavate sustav mentalnog arhiviranja naziva predmeta. Igrajte igre riječima, taktilne i didaktičke igre. Tako učenje govora postaje zabavno. Djeca vole igre s vlastitim dijelovima tijela, i nakon nekoliko otpjevanih i odigranih stihova „Gdje su tvoje ručice, gdje su tvoje nožice“, brzo nauče što su im ruke i noge. Za poticanje učenja značenja gesti i znakovitih riječi vrlo su korisne ritmičke igre koje se sastoje od brojenja i igre prstima, poput: „Jedan dva, jedan dva, ide mali Ivica“. S vremenom će dijete samo moći otpjevati pjesmu nakon što vi otpjevate prvu riječ.

Govorite o onome što radite. Prethodnih ste mjeseci vjerojatno opisivali svaki korak dok ste djetetu mijenjali pelene. Sada je jednostavno mehanički mijenjati pelene i kupati dijete bez previše pričanja. Ali ipak nastavite čavrljati: „ Sada podigni ruku… sada peremo ručice…“ i tako dalje. Govorite u pitanjima. Čini se da djeca uživaju u modulacijama i intonacijama vašega glasa prilikom postavljanja pitanja.Pitanjem dajete do znanja da očekujete nekakav odgovor, i to očekivanje dijete u pravilu ispuni. Nemojte prečesto nepovezano čavrljati. Dijete će vas isključiti. Radije govorite polako, jednostavnim rečenicama uz učestale stanke kako bi dijete imalo vremena razmisliti o porukama. Djetetu dajte izbore. „Elena želiš li jabuku ili naranču?“ Tako ga potičete na odgovor i donošenje odluka. Dijete gledajte u oči i oslovite ga imenom. Ako dijete možete gledati u oči, možete zadržati i njegovu pozornost. Sposobnost gledanja drugih u oči bez nelagode vježba je koja obogaćuje govor, a vašem će djetetu koristiti čitav život. A oslovljavajući dijete imenom kada mu se obraćate, učite ga vrijednosti osobnog imena, i time dajete vrijednu poduku iz ponašanja. Tako uči koristiti osobna imena kada se obraća drugima. Budite blagi kada ispravljate djetetov govor. Upamtite da je najvažniji cilj djetetova govora priopćavanje zamisli, a ne riječi. Do druge godine života većina djetetova govora može biti nerazumljiva. To je normalno. Za neku djecu je važno da budu djeca, da brbljaju i iskušavaju zvukove, a da ih osobe sa strane ne ispravljaju. Ta djeca jednostavno pohranjuju slušne slike koje će iznenada izbiti u bujicu razumljivih riječi u dobi od oko dvije godine. Ako osjećate da vaše dijete ima poteškoća s određenim riječima, posebno se potrudite da sami često ponavljate te zvukove i iskoristite djetetovu želju da vas oponaša. Ispravljajte tako da ponavljate, a ne da posramite dijete. Upamtite da
je govor vještina u kojoj treba uživati, a ne zadatak koji treba svladati. Što više vaše dijete uživa sporazumijevajući se, bolje će učiti govoriti.

Literatura: Dr. William i Martha Sears; Njega djeteta

Strah od mraka, noćni strahovi, strah od određenih životinja, strah od napuštanja od strane majke ili bliskih osoba – sve su to tipični dječji strahovi. Svako dijete ih proživljava u djetinjstvu. Ovisno o temperamentu djeteta, urođenim osobinama i obiteljskoj atmosferi normalni su za razvoj djeteta.
Dijete se ponaša domišljato prema takvim strahovima i samo izgrađuje vlastitu strategiju obrane. Važno je da dijete ima razumijevanje, potporu i pomoć bliskih osoba kojima vjeruje. Karakterističan strah dojenčadi i male djece je strah od napuštanja, odvajanja. U prvom mjesecu života kod
dojenčadi se javlja strah da će izgubiti tjelesni kontakt s majkom. U dobi od oko osam mjeseci dijete se boji ako ga nepoznata osoba želi uzeti u naručje. Kada dijete počne puzati, ono otkriva i istražuje novi svijet. Boji se nepoznatog, novog. Strah od napuštanja i odvajanja dolazi do vrhunca između druge i treće godine života djeteta. Prva iskustva kada duže ostaje bez društva bliskih osoba vrlo su bolna. Vezana su uz odlazak i boravak u jaslicama odnosno vrtiću. Strahovi od životinja i mraka tipični su za predškolsku dob. Dijete se boji životinja koje su mu nepoznate, no to je normalan, biološki opravdan strah kojim se štiti. Ako se dijete bez ikakva povoda i razloga ponaša panično i burno reagira kada vidi npr. psa, tada govorimo o fobiji. S razvojem samosvijesti u djetetu se budi strah od ozljeda pa u toj fazi odrastanja i mala krastica ili ogrebotina može izazvati paniku ili strah.
Kada je strah pretjeran mogu nastati poremećaji ličnosti. Jaki strahovi mogu utjecati na osobni i socijalni razvoj djeteta i potrebna je pomoć terapeuta. Roditelji se ne bi trebali ponašati previše zabrinuto i zaštitnički prema djetetu ako ono pokaže strah. Ne treba to odmah smatrati opasnim. Većina djece gradi vlastite obrambene mehanizme kojima svladavaju strah i uče kako se ponašati u nepoznatim situacijama. Roditelji niti u kojem slučaju ne smiju prenositi vlastite strahove na djecu. Važno je da oni imaju povjerenja u vlastite sposobnosti svojeg djeteta, da postoji međusobno povjerenje. Djeca imaju potrebu i želju za pouzdanom potporom kada se nađu u za njih teškim situacijama. Kada dijete pokaže strah nećete mu pomoći utješnim izjavama: „Nije to ništa!“ ili „Jadno moje dijete!“ Ne treba omalovažavati dječji strah niti pokazivati pretjeranu sućut i samilost. Otvoreno zanimanje za ono čega se dijete boji, nekritiziranje, šala i smijeh umirit će dijete i dati mu osjećaj da svoje bojazni može podijeliti sa bliskim osobama. Ako zaista želite pomoći djetetu, morate otkriti uzroke njegovih strahova i pomoći mu da ih se riješi. Dijete će se osjećati sigurno i zaštićeno uz priču za laku noć, poljubac, svoje omiljene plišane životinje koje će ga čuvati tijekom spavanja. Bitno je da roditelji otvoreno razgovaraju s djetetom o strahovima i kako ih prebroditi.

Literatura: DER BROCKHAUS; DJECA, RODITELJI I ODGOJ: Kako razumijeti i odgajati djecu